Psihoterapija je mnogo više od poverljivog razgovora. Poverljivost u psihoterapiji se smatra kamenom temeljcem profesije i ugrađena je u njene osnovne vrednosti. Za licencirane psihoterapeute, etički kodeks i poverljivost su zaštićeni Zakonom, i  terapeuti mogu biti sankcionisani ili kažnjeni ukoliko je krše.

Poverljivost je osnovno načelo terapijskog odnosa.Omogućava obema stranama da razgovaraju o svojim mislima i osećanjima bez straha. Kao terapeut u potpunosti čuvam privatne podatke mojih klijenata. Ovo uključuje roditelje, prijatelje, druge osobe, druge terapeute i slično. Poverljivost uključuje ne samo sadržaj terapije, već i samu činjenicu da je klijent na terapiji. Klijent nije u obavezi ukoliko sretne terapeuta van terapijskog prostora, da mu se javi ili obrati, a sve u nastojanju da se zaštiti njegova poverljivost.

Kada klijenti traže konsultacije sa psihoterapeutom, važno je da se osećaju sposobnim i da veruju svom terapeutu kako bi mogli slobodno i otvoreno govoriti o tome šta ih muči. Verovanje da njihova osećanja, misli i priče mogu poveriti terapeutu omogućava dublje istraživanje oblasti iskustva koje osećaju posebno teškim. Ova sigurnost pomaže u izgradnji dubine odnosa i olakšava rad terapije i nemoguća je bez poverenja.

Osnovni etički principi u psihoterapiji su

• ne nauditi klijentu
• raditi na dobrobiti klijenta
• poštovanje autonomije klijenta
• lojalnost klijentu
• pravičnost - poštenje i nepristrasnost u radu sa klijentom
   

Poštujući etička pravila, osnovna obaveza psihoterapeuta je da u svakom trenutku održava poverljiv odnos sa klijentom, i u tom smislu sva pravila privatnosti, poverljivosti i bezbednosti se moraju štititi.

Ovlašćeni psihoterapeuti u nekim slučajevima mogu prekršiti poverljivost. Jedan od najčešćih scenarija jeste kada klijent predstavlja pretnju sebi ili drugima, u kom slučaju terapeut mora da obavesti nekoga ko može zaštititi klijenta za njegovo dobro.